Nanić je bio komandant 505. viteške bužimske brigade 5. Korpusa Armije RBiH.
Hrabrost heroja Nanića vrijedna je knjige. Nikada nećemo zaboraviti posljednje napisane komentare veličanstvenog sina Bosne i Hercegovine. Napisao ih je u svom dnevniku. Mnogi su mislili da je imao viziju vlastite smrti, koja se dogodila 5. augusta 1995. godine, neposredno nakon ujedinjenja formacija Hrvatske vojske i Armije RBiH u akciji „Oluja“.
Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja sa njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!
Jedinice 5. Korpusa, uporedo s "Olujom" u Hrvatskoj, započele su akcije oslobađanja teritorija. Bužimska 505. viteška brigada, na čelu s Izetom Nanićem, razbila je neprijateljske linije na Čorkovaći i krenula prema Dvoru na Uni.
Samo nekoliko sati prije konačne deblokade u rejonu Vijenca iz zasjede je ubijen komandant Izet Nanić.
