Objavu prenosimo u cijelosti:
“Ja se ne bojim i neću da šutim”
#Dioispovjesti #JaSeNeBojim
Već neko vrijeme unazad neće san na oči… Razmišljanja… Brige… Sjećanja… Pomiješane emocije… Gubitak voljenih. Osjećaj straha za porodicu,u borbama kroz koje sad prolazim…
Bolest srca,operacija koja je na meni ostavila veliki trag, i uzima danak i otežava svaki plan o budućnosti,ostavlja brigu i razmišljanja
šta ako ne daj Bože nemaju mene sutra?…
Neočekivane izdaje ljudi za koje sam bila spremna primiti metak… Sve to me navelo da se vratim na vrijeme najvećih iskušenja… U neku prošlost koja želim da me podsjeti ponovo koliko sam jaka bila i koliko mogu…
Ako sam izdržala sve to,zašto sada suze mala moja? Stani na crtu svima pa i državi ovaj put…
Ovaj tekst će izazvati i započeti rat… Jer istupam javno protiv osobe na državnoj funkciji a pri tome nasilnik,otac moje djece samo na papiru!!! I nekoj bolesnoj bivšoj ženi Ali se ne bojim!!!! Udrite vi prljavo,sa skrivenih brojeva,lažnih profila… prijavljujte mi stranicu od koje vam oboma žive djeca, u mraku bez svjedoka itd…a ja ću istinom i svakim papirom koji mi se bude tražio. Ožeži miško…
Prisjećam se svakog trenutka od kada sam djecu spakovala u kofer i odvela u bolje sutra,daleko od kuće koju smo zvali dom, a sve je bilo samo ne to…
Daleko od porodice koja nikako nije ličila na to …
Daleko od pogleda nevinih okica koje su gledale kako majka sakriva uplakano lice od boli, ali ne one izazvane emocijom ljubavi , nego one fizičke gdje muška ruka povrijeđuje onu koja vas je rodila …
Daleko od pogrešnog uzora za moje dječake, da ne tuku sutra vaše kćerke…
Daleko od sebe takve,tada,kao uzora mojoj princezi da sakriva skupim puderom modrice i održava nas na okupu radi mahale, komšija, porodice…
radi sramote….
“Šššššš sramota je, nigdje nije bolje…
Treba nekad i pretrpiti, nije ničiji zlatan,ne kurva se,ne kocka…garant si pustila jezik,nije mogao džaba”
E džaba je… E radi čarapa u ćošku je … radi čokolade je, koju prije dam djetetu nego gospodaru Bože me oprosti… Radi pms-a mog je… Radi učiteljice je koja kaze da mu ne sluša dijete na kursu engleskog…, pa oboje fasovasmo
radi utakmice je… Radi nekog k…Je, radi odgoja njegovog je!!!
A ja,mamina i tatina princeza.. čuvali me u pamuku.. . bracina Seka kojoj je on češljao kose…
A neko je poslije čupa i mrsi… nije milovao braco kako je obećao kad si me predao njemu.. Znaš onda ,majko.. Kad ti ne dođoh na vakat na Bajram, a vazda sam ti prije Bajram namaza dolazila, s djecom u naramku ha’ on preko vrata…
Nisam bona prespavala, a ni spavala … Gdje ću noć uoči Bajrama zaspat… Tvoj AMANET urezan je kod mene da tu noć učim šta znam, štirkam košulje dječacima i životinji, svilenu haljinu vili majkinoj spremam, i najljepše odore pripremam …
Nisam majko prespala, nego mi prisjelo dok sam ga budila da ide na namaz, da je red i običaj , otac ga njegov čeka, djed…a valjda to jutro nije htio, a to bi značilo da mi ni Dino ne ide … Ko bi ga vodio, kako da mi dijete u Džamiju ne ode?
A na jedno oko budan čeka da mu zapjevam “majka sina budila… U zoru probudila…” I da skoči prvo fes i novčanik da uzme … Pasha majkin
Ne bi mu pravo pa opet mi kosa zaplati… Podera i košulju , najbjelju svježe uštirkanu… Dođoh ti taxijem sa svilma našim, nisam dala da vidiš ni osjetiš, nego nur ti dovela tvoj u kuću, neću da vas sikiram… Dosta vam je… I kako sna da imam, pokušavam …
Ali svaka nova potisnuta scena se vraća da probudi još jaču želju za osvetom, da vratim barem jednu noć patnje od stotinu i jednu…
Da vratim onu sebe staru nježnu i tihu, da ubijem monstruma i čudovište koje je od mene napravio… Onu koja ne vjeruje nikome,onoj kojoj muško ni za šta ne treba,ona koja od princeze baja postade…
Često me pitaju oni koji me dugo znaju,za naše drugo nerođeno dijete, izgubljeno u 5.mjesecu… dječak Ammar…
Ustvari moje, jer moje nije ništa njegovo…
Ne halalim kad legneš pod crnu zemlju barem minutu prije mene Inshallah, taj dan i tu bol kad je prestalo da kuca srce jednog evlada..
Od silnog stresa danima, istjerivanja trudne žene iz auta,udaraca, razbijanja vrata barem troja u kući… Samoubilačkih poteza koje si imao, a baš takvi “kitovi samoubice” sve međede nadžive, jer vole strah u tuđim očima,a svoj nemaju, ni strah ni stid.
Tu minutu poslije tebe da preselim,često spomenem u Dovama, da uspijem pljunuti ti dole u crnu zemlju i Ne Halalim!!! Izgovoriti glasno…
Ne Halalim ti to srce koje je stalo, ističe,monstrume raspadao se dabogda!!!!! Nek je grijeh,nosim i nosit ću ga … Često me pitaju ,oni koji znaju moju priču a nije ih bilo par do sada, do sutra… do narednih dana kada će moja ispovjest ugledati svjetlo dana, što sam mu rodila još dvoje?
A prestala voljeti, željeti… Gledati…
I opet kažem, nisam njemu … Nego sebi, i nije on ,nego kutijica i doktorica napravila…
Njegovo je bilo da donese ono malo tekućine i da napumpaju “ekipu” i urade insminaciju,ili ti podpomognutu oplodnju,nije bilo potrebno ni da mi priđe, na sreću… A vješto je godinama krio to
A i sama sve platila,sama stvarala,plaćala i odlazila doktoru!!!
Ne njegovom željom, niti mojom s njim,nego mojom da me spasi trudnoća od bola koji sam nosila zbog gubitka,zbog Dine da ne ostane sam…
Zbog straha da ne budem samohrana majka sa jednim djetetom, za koju sam znala da ću biti čim prije…
Da,nek je čudno dunjaluku cijelom, nikome ne objašnjavam niti sam ..
Ali nisam mogla otići sama sa jednim, željela sam da nas je više, da su braća i sestre, da se vole, da su jedno od jednih… Pogrešno odgojeno,primitivna okolina i predrasude usađene među nama…
Eh, da mi je ova pamet…
Imala bih njih troje uvijek kao prvi izbor,hvala Allahu!!! Ali i još desetero sa svih deset drugih očeva, samo da njega nisam birala…
I otišla sam brzo,nakon još jednih batina gdje me takvu onesviještenu iznio u haustor… tad sam prijavila i tu je bio kraj…
Sjećam se kako sam tu noć iz sve snage takva bosa trčala koliko me noge nose pod najjačim martovskim pljuskom tražeći napokon pomoć roditelja i policije.. Dobio zabranu pristupa,6 mjeseci… Pružao otpor,negiranje, pametne naočale bez dioptrije se “metnu” na glavu šuplju i glumi se elokventnost , kompletno sa svojom familijom glumeći žrtve, prozivajući me ludom, kako sama sebe glavom od zid udarala,odatle naime potres i tragovi muske šake na vratu…
Ma da, uzela lutku Kena pa se s njom davila, šta ćeš …pukla vjerovatno I naravno , jutro nakon čini mi se bezbroj sati u policijskoj stanici kao da sam ja osuđenik,sati ispitivanja u stanici gdje mu ona koja ga je rodila radi, pa zamislite te agonije…
Ali , moj nijet je bio jači, moja odluka je dočekala jutro kada sam odmah ono govno od papira što ko fol veže dvoje ljudi dok vas smrt ne rastavi, tražila da se poništi, pristala na crkavicu koju god napiše samo da me pusti.
Kažem nek napiše koliko god samo da okačim rješenje ko diplomu na zid… Naravno bijednik tada potpisa 300KM… Sam sebe odjavio u toku procesa da bi se vodio kao socijalni slučaj…i prijavio ponovo kao direktor nakon razvoda, sreća i te mjere zabrane pristupa pa et nisam ga morala viđati niti prolaziti one kvazi glume pomirenja itd, nego sasvim jasno i glasno saopštila da im ja više ne dolazim na razgovore nikakve.
Od toga dana ja nisam ničija žena, a sud kad presudi što kažu “pravosnažno” to njemu materi nek ponese da okači mu u momačku sobu ko diplomu.
I da, maltretirao me dalje na sudu, sad sporazum, sad se ne pojavi, sad tuži… Sad hoće djecu, sad neće ništa… I tako u krug. Zamislite sad agonije poslije, od uhođenja, praćenja, gubitka stana,vraćanja hipoteke jer nemam sredstava sama da plaćam kredit … Prodajem ,vraćam hipoteku i izlazim gola i bosa, jer kamata više nego što je stan koštao.
Još u ugovoru kao majci da sam poklonila, a ne anonimus kupcima,napišem od pretisa do posteljine, od lampe do komode…sve , baš sve halalim i poklonim u stanu zatečeno.. jer ja smeće više ne nosim sa sobom ni pored sebe.
I ne jedem iz tanjira koji je služena psima… Nisu to uspomene pa da se ja vežem, za mene je sve bilo bezvrijedno i ako su moji roditelji sve to kupili, ni kašike iz koje je jeo nisam ponijela…..
Ali eto, usrećila nove stanare, njima halalim od srca… 5 podstanarskih stanova u nepunih 8 godina, 5 tuđih domova, pravila, komšija,adresa… Tuđih kreveta, slika, escajga i šerpi, a znate šta? Svaki, ama baš svaki i svačiji stan nosi predivne uspomene, i svaki je ljepši bio od onog iz pakla, svako jutro i noć mirnija od one u svom …
Ne ponovilo se!!
Svaka selidba je prošla u mom auticu Jurić kako su ga djeca zvala,moja krntijica… Uspavam djecu, uspostavim poziv sa telefonom od Dine i tako osluškujem da se ne probude, dok nosam i teglim sama , osluškujem ih kako dišu…
Kad sve smjestim onda djeci napravim party, uvijek ih iznenadim nekim novim komadom namještaja nađenog na piku,da svaku promjenu doma ne gledaju kao tegobu nego kao našu malu avanturu…
Pokušalo se silno ući u trag meni, jer ne ide nikako u prilog kako nisam propala, ružna ,debela, uplakana, jadna i bijedna… Nikako im se nije uklapala priča o meni sa onim što ljudi vide i znaju… Vide me u kafani, prenesu vjerovatno na stolu da sam… Vide me u parku,garant se drogiram…
Trenira nikad aktivnije… Vidi kako izgleda, ima i markirano na sebi, garant ima sponzora…
A na njoj hudnici polovna i potkošulja, Michael Kors izrovila na piku ili autopijaci,u inat dušmanima, pa da vidim i ja ko je taj majkl, pa Jel?
Sponzora niđe s glave, jer ja sam vazda ona za imaret na kifle… Argetu na haubu i beri Baje, kakva krzna i bakraći… Znaju oni koji trebaju da znaju kakva sam… Doduše od mene sposobne su se vazda bojali ti depilirani nadobudni , jer šta će im neko ko umije biti i kum,i brat, i stari svat.. pri tome i dobra mlada i Džaba svijet na dlanu da daju kad srce ovo Labudsko postade tad svijet drugi nestade.
Jednom prilikom poslije 9 mjeseci nakon razlaza ukrao mi telefon na hinjaka kad je došao da obiđe dijete bolesno kao s vrata…po prvi put nakon toliko vremena pustila da priđe bliže od ulaza zgrade,hajd kontam brine za maksuma…
Ja se sklonila u sobu da ga ne gledam kontam vidi dijete baci koji selfie za široke mase i vozdra raja…
Hinja ugledao telefon moj, još zvrndala taman neka poruka ljubavna po sred ekrana, mani se djeteta čoek… I pobježe… Iskoristio priliku prerovio, našao poruka kojekakvih , šema,relacija… Logično i normalno, slobodna ka’ ptica .
Slao ljudima poruke … Otkrivao prepiske i tajne i privatnosti dopisivanja sa prijateljicama, znaš ono povjeri ti se nešto neko, on i to bijednik iskoristio da preko drugih nebitnih meni naudi… Prijetio da će me ubiti konstantno ..
Ja se grohotom smijala, e moj jado… Da sam bogdo gdje svoje zmijsko telo tada uslikala i imala u telefonu pa da me imaš čime eksponirati i izložiti sramoti…
Čekao 9 mjeseci od posredovanja,nekoliko ročišta,zabrana prilaska, da me nazoveš prevaranticom , pa bolan nakon 7 dana si trebao tražiti telefon ja bih ti sama dala majke mi, već bi imao šta da vidiš, prvo muško govno koje mi se nasmijalo i udijelilo kompliment ja legla… I???? Kako ti kažeš kurvaaaaa…. S jednim ili stotinu svaka bivša je baš to.
I to sam besplatno zamisli, iz želje i požude… Što godinama prema monstrumu nisam imala.
Ko magare željno pažnje pa i mrva zabremede bila…
