Na današnji dan, 15. jula 1993. godine započinje najveća ofanziva snaga HV-a i HVO-a na Mostar. U ranim jutarnjim satima kreće jaka artiljerijska vatra na južna prigradska područja pod kontrolom Armije RBiH. Pretpostavlja se da je tog dana na šire područje Mostara ispaljeno više hiljada artiljerijskih projektila raznih kalibara. Vođene su teške borbe na Kočinama te na području Gnojnica. Valovi hrvatske pješadije udarali su u čvrste, nepokolebljive bedeme mostarskih branilaca.
U jednom momentu došlo je proboja linija Armije RBiH te prodora hrvatskih snaga na područje Kočina, ali brzim djelovanjem branilaca i žestokim kontraudarom, jedinice HVO-a su odbačene uz velike gubitke. Značajnu ulogu u kontranapadu na Kočine odigrali su pripadnici samostalnog bataljona ‘’Šargan’’ iz Gacka. Također treba spomenuti i pripadnike brigade Bregava koji su mjesecima djelovali iza neprijateljskih linija. Oko stotinjak Bošnjaka šireg dubravskog područja koji su izbjegli hapšenje i sprovođenje u logore HVO-a u južnoj Hercegovini, vodili su neki vid gerilskog rata, krijući se po šumama i napadajući agresorske snage u njihovoj pozadini.
Oni su taj dan odlučili da pređu na teritoriju pod kontrolom Armije RBiH te su na brdu Hum kod Blagaja naišli na jedinice HVO-a koje su odmah napali s leđa nanoseći im ozbiljne gubitke. Poslije borbe spojili su se sa ostatkom brigade na slobodnoj teritoriji.
U popodnevnim satima neprijateljska ofanziva jenjava. Svjesni da ne mogu savladati odlučni otpor naroda koji se bori za slobodu, agresori prekidaju ofanzivna dejstva. Na području ispred linija Armije RBiH ostalo je na desetke mrtvih i ranjenih neprijatelja, mnogi od njih pripadnici regularne hrvatske vojske. Jedan od njih bio je i Marko Derežanin, pripadnik 5. gardijske brigade hrvatske vojske koji 15. juli naziva najgorim ratnim danom kojeg je doživio, u nastavku prenosimo njegovu izjavu:
‘’Ovu akciju ja sam revoltirano nazvao „Grlom u jagode“. Zašto? Pa bili smo ondje nekoliko dana, osmatrali prostor i nismo uočili nikakva kretanja protivničkih snaga. Kada smo došli nadomak kuća u selu Gnojnice, sasula se na nas paljba sa svih strana. Neprijatelji su bili na uzvisini, ali jako dobro utvrđeni, ukopani, zaštićeni, a mi smo išli iz pravca heliodroma na ulazu u Mostar. U početku akcije sam bio u zapovjedništvu no odmah potom i na terenu. Digli smo naše tenkove kako bi napravili dimnu zavjesu, kako bi smo mogli izvući naše ljude. Četvoricu naših poginulih kolega nismo uspjeli izvući nego su nakon mjesec dana njihova mrtva tijela razmijenjena nakon pregovora s neprijateljskom stranom. Taj događaj je za nas pripadnike 4. bojne 5. gardijske brigade najgori ratni dan kojeg smo doživjeli.’’
Važno je napomenuti da je neprijatelj prisilo bošnjačke logoraše iz logora Heliodrom da idu ispred tenkova u živom štitu i da izvlače poginule i ranjene pripadnike HV-a i HVO-a.
Poslije fijaska kojeg su doživjeli tih vrućih julskih dana, hrvatski agresori nisu poduzimali veća ofanzivna dejstva protiv snaga Armije RBiH u Mostaru sve do kraja sukoba i potpisivanja Vašingtonskog mirovnog sporazuma godinu dana poslije. Odlučnim otporom bošnjačkog naroda koji je branio svoju slobodu na postojanje odbranjena je Hercegovina, a ideja Herceg-Bosne doživjela je svoj krah.
Izvor: inat.ba
